Na slici: Zlatko Ratkajec – Zec u samoći na Samarskim stijenama
OI “Plamen” – SK “Split”: ekspedisijon “Dabricija” (Bijele i Samarske stijene) 2.-5.8.2004.
ZA ČLANOVE I ONE KOJI ĆE TO TEK POSTATI (TREĆIH NEMA!)…
Ako ne znaš tko su izviđači i što oni rade, možemo ti reci da propuštaš mnogo toga. Dok ti ovdje citaš ovaj tekst, možda neki tvoj vršnjak sjedi na logorovanju uz vatru i drži stražu, ili…
… luta po šumama Gorskog Kotra?
… sprema se na spavanje u drvenom skloništu koje je sam napravio?
… lije znoj dok se uspinje na Velebit?
… vesla kanuom po Kupi?
… usred šume i daleko od ostatka svijeta jede obrok koji je sam spremio u loncu na vatri?
… upravo gleda tebe i cijeli Zagreb s vrha Medvednice?
Sada bi mogli ići u nedogled s nabrajanjem gdje bi tvoj zamišljeni vršnjak mogao biti. Isto bi tako mogli ici u nedogled kada bi pokušali objasniti tko se krije iza riječi “izvidač”. Ovdje ćemo ti pokazati samo mali dio onoga što rade izviđači.
patrolni / jatni sastanak – jednom tjedno. Tu se, uz pjesmu i dobru zabavu, ponavljaju stare i uče nove stvari koje će ti pomoći na jednom od sljedećeg…
izlet – u prosjeku svaka tri tjedna. Tu se primjenjuju stvari naučene na sastancima. Izlet je najčešće jednodnevni, a ponekad uključuje i spavanje u planinarskom domu ili zaklonu, što je posebna čar. Odredišta za izlet su obično “u susjedstvu”: Medvednica, Ivanščica, Samoborsko gorje, Žumberak…
zimovanje – kao što rekosmo, jednom godišnje. Traje tjedan dana. A sad zamisli… tjedan dana u dobrom društvu… bez roditelja… u planinarskom domu usred šume… želiš probati?
logorovanje – dva tjedna pod šatorima, u šumi ili pored mora. Treba li reći išta više?
Ovih par stvari samo je dio onog nedogleda koji smo prije spomenuli. Tu su još i natjecanja u orijentaciji, ekspedicije, humanitarne akcije, plovidbe, posjeti znamenitostima… Koliko god dobro mi ovdje opisali te aktivnosti, ti nećeš stvarno znati što su one dok ih ne doživiš. Dok TI ne odlutaš po Gorskom Kotru, dok TI ne odveslaš po Kupi, dok se TI ne popneš na Velebit, dok TI ne prespavaš u drvenom zaklonu…
No vratimo se na pitanje “Tko su izviđači?”. Postoji definicija. Ali, izviđači nisu kao škola, pa da pamtiš i ponavljaš definicije. Svatko od nas zna odgovor, ali ovdje ti taj odgovor necemo otkriti. Dovoljno smo ti rekli, sad je red na tebi… učini pravi potez i odgovor će doći s vremenom.
Sjeti se… tebe i tvog vršnjaka s početka teksta razlikuje samo jedna stvar… ako još nisi u izviđačima.
ZA RODITELJE I SLUČAJNE PROLAZNIKE…
Vjerujemo da su mnogi od vas i sami nekad bili izviđači. U tom slučaju ovaj tekst vam neće ponuditi mnogo novih informacija, ali vas ipak pozivamo da ga pročitate, barem da vidite jeste li nešto zaboravili. Možda naučite i nešto novo, budući da se i izviđačka organizacija mijenja, posebno u zadnjih desetak godina.
Za početak službena definicija: “Izviđačka organizacija je izvaninstitucionalna, dobrovoljna, nepolitička i neprofitna organizacija za odgoj i naobrazbu djece i mladih”. Toliko o tome.
Za većinu organizacija koje se bave djecom i mladima vrijedi isto ono što piše u navedenoj definiciji. Razlike između izviđača i ostalih su: metode rada i cilj tog rada.
Većina organizacija oponaša vrtićke, školske ili sportske metode rada. Nasuprot tome, metode izviđačkog rada se temelje na zamislima Sir Robert Baden-Powella, osnivača izviđačkog pokreta 1907., a kontinuirano se unaprijeđuju u skladu sa suvremenim pedagoškim spoznajama. Osnove izviđačke metode su rad u malim skupinama (patrola – do 15 djece), stjecanje znanja i vještina kroz njihovu primjenu i, kad god je to moguće, rad u prirodi. Također treba napomenuti da su izviđački voditelji mlade osobe osposobljene za rad s djecom koje se, zbog svojih godina, dobro sjećaju svog djetinjstva, te zbog toga odlično – iz prve ruke – razumiju probleme djece i s njima uspostavljaju odlične odnose.
Takav način rada, na prvi pogled nimalo impresivan, daje odlične rezultate. Mada znanja i vještine koje članovi stječu (orijentacija u prirodi, vezanje čvorova, paljenje vatre, dizanje šatora, itd…) nisu značajne za svakodnevni gradski život, treba imati na umu da njihovo stjecanje samo po sebi nije cilj izviđačke organizacije (za razliku od većine drugih organizacija gdje je zabava i odgojno sredstvo i jedini cilj). Stjecanje tih znanja i vještina (izviđačkim metodama) je sredstvo. Cilj je odgoj. Možemo to reći i na složeniji način, npr. (opet) službenom definicijom: “Cilj izviđačke organizacije je pridonošenje razvoju djece i mladih, na dostizanju njihovih punih umnih i tjelesnih potencijala, kao pojedinaca, odgovornih građana i članova lokalne, nacionalne i međunarodne zajednice”. Možemo to reći i jednostavnije. Cilj je kroz zabavu, druženje, upoznavanje prirode i stjecanje znanja i vještina (u gradu već skoro zaboravljenih) oblikovati onaj dio ličnosti koji je kod modernog čovjeka praktički zakržljao.
Izviđački program je podjeljen u 14 tematskih poglavlja (1. Izviđački pokret, 2. Razvoj duhovnih vrijednosti, 3. Naša domovina, njeni ljudi i krajevi, 4. Izletništvo, orijentacija i kretanje u prirodi, 5. Izviđanje i traganje, 6. Tehnika izletništva i logorovanja, 7. Signalizacija i veza, 8. Prehrana u prirodi, 9. Meteorologija i zaštita od prirodnih nepogoda, 10. Biljni i životinjski svijet, 11. Ekologija i zaštita prirode 12. Tjelesna kultura i zdravlje, 13. Rad i štednja, 14. Kulturno – zabavne aktivnosti). Teme iz tih proglavlja se ne obrađuju strogo odvojeno, već se nastoje povezvati i obraditi ih kroz primjenu i u prirodi. Tematska poglavlja su ista za sve dobne skupine članova, ali njihov sadržaj je prilagođen uzrastu.
Izviđači njeguju svoje stare tradicije koje ponekad plaše neke roditelje. Tu mislimo na nošenje (izviđačke) odore i na izviđačke rituale, koji ponekad podsjećaju na vojsku (postrojavanje, hodanje u stroju, itd…). Nekad je izviđačka organizacija imala status “polu-vojne” organizacije. Zato treba reći da su ti tradicionalni rituali danas zaista samo tradicionalni rituali. Nekada je nošenje odore i vojničko postupanje često bilo tretirano kao jedan od temelja izviđačke organizacije. Danas je ono samo tradicija iz prošlosti koja se primjenjuje samo u rijetkim prigodama i to na opušten i neobavezan način.
Jedan od temelja za uspjeh izviđačke organizacije je otvorenost za suradnju. Suradnja s roditeljima članova, sa školom, s lokalnom zajednicom… suradnja sa svim društvenim subjektima koji, mada često toga nisu svjesni, s izviđačkom organizacijom dijele isti zajednicki interes: kvalitetan odgoj djece i mladih.
