Priča o jednom izletu

Ne baš tako davno, točnije za vikend 27.8.-29.8., deset voditelja našeg vrlog odreda (poimence Bobo, Tea, Vito, Gogo, Nela, Joža, Lovro, Dajana, Mladen i moja malenkost) su otišli na kadrovski izlet. Ako vam ova čudna i nezgrapna riječ „kadrovski” nije jasna, ne brinite, vaša izviđačka intuicija nedvojbeno vam govori da se radi o dobroj stvari, čim se uz nju spominje izlet. Vi koji poznajete riječ zasad to sačuvajte za sebe, a dalje u tekstu ćete svi saznati što znači i zašto je važna.

Dakle, prije nekih deset dana, u petak nakon završetka radnog vremena smo se uputili prema našem odredištu, Begovom razdolju. Prema podacima koje sam našao, mjestašce broji svega četrdesetak stanovnika, uglavnom starijih. Da ima i mlađih posvjedočili smo odmah po dolasku, kada nam je djevojka iz mjesta pomogla pronaći adresu našeg odredišta. Begovo razdolje je najviše naselje u republici Hrvatskoj, na 1078 metara nadmorske visine. U činjenicu da više nadmorske visine znače nižu temperaturu uvjerili smo se odmah pri izlasku iz automobila pa smo se toplije obukli. Lokalno se stanovništvo najviše bavi turizmom i poljoprivredom s naglaskom na stočarstvo. U mjestu se nalazi najveća farma krava u Primorsko – goranskoj županiji, farma Francišković. Postali smo je brzo svijesni, točnije prvo jutro, kada smo ustali uz  milozvučno mukanje krava. Farma je ograđena, a da je ograda pod naponom bila je zanimljiva informacija. Neki joj jednostavno nisu mogli odoljeti. U subotu nas vrijeme nije poslužilo, kišilo je i puhalo, a mi smo se predano bacili na posao. Analizirali smo prethodni rad po družinama, Smotru koja nam je svima još u friškom sjećanju, odlučili o promjeni funkcija u organizaciji družina, uvođenju novih voditelja u rad i odredili upravu za zimovanje. U opuštanju između rasprava nam je pomagao pikado. Natjecateljski duh je bio na visokoj razini, a jedna osoba se posebno istaknula u gađanju, međutim to nisam bio ja. Sigurno će vam biti drago kad čujete da smo navečer imali  KZP (Kulturno Zabavni Program), pantomimu i kviz. Ekipe su bile podjeljene po družinama Magma i Oganj te klubu brđana Zeleni oblak. Teška srca (branio sam boje Magme) priznajem da su brđani bili najbolji u kvizu, a u pantomimi smo svi bili podjednaki. Kvalitetan rad smo okrunili večerom ispod peke.

U nedjelju je buđenje bilo malo manje ugodno, glasanje jednog neobično raspoloženog brđanina nas je uvelo u novi dan. U prvom dijelu dana smo obradili preostale teme (prijedlozi za plan rada za sljedeću godinu , ciljevi rada po družinama, vizualni identitet udruge, teme na upravama odreda i družina), a nakon toga smo lijepo vrijeme iskoristili za šetnju po mjestu. Vidjeli smo planinarski dom koji možda posjetimo u  budućim odredskim aktivnostima, a nakon ručka smo se spakirali i krenuli kući. Pri povratku su neki posjetili glasovitu Matić poljanu, a u Zagreb smo stigli zadovoljni jer smo ostvarili cilj izleta. Cilj je bio odlučiti o svim pripremljenim temama važnim za rad odreda, a usput se i zabaviti. To je vjerojatno i najbolji opis i odgovor na pitanje što je kadrovski izlet.





0 Responses to “Priča o jednom izletu”


  1. No Comments

Leave a Reply




Document