Plamtjeli!

Završio je već i osmi logor našeg Odreda. Iako je bio vjerojatno najkišniji od svih osam, i dalje će i sudionicima i voditeljima ostati avantura po kojoj će sigurno pamtiti ovo ljeto. A sada, kada ste vjerojatno oprali svu odjeću i zaštopali vešmašinu, s malim zakašnjenjem pročitajte i pogledajte kako nam je bilo.

Slike možete vidjeti u galeriji.

Kao i uvijek, na teren prvi stižu konačari. Ove godine prilično dobro ekipirani – 10 plamenovaca i 2 mlada “jelena”. Zbog tako jakih snaga svi zadaci obavljeni su po planu – od skupljanja sijena, podizanja kuhinje, tuševa, umivaonika, blagavaone i ostalih logorskih objekata. Jarbol nam je, doduše, oduzeo dosta vremena, ali se isplatilo. Za uspješno podignute logorske objekte počastili smo se roštiljem zadnju večer konačara (treba nadoknaditi radom izgubljene kilograme).

Mlađi izviđači su odmah po dolasku prionuli na dizanje svog logorskog kruga i uređenja svojih šatora (izrada police od drveta i podloška za ruksak i cipele). I uskoro je logorski krug “Šašava 13-ica” (13 šatora) bio spreman. Svega 3 dana nakon dolaska mlađih izviđača i planinki, počela je dosadna kiša. A sreća je htjela da poletarci stignu upravo onaj dan kad smo se “evakuirali” u dom Hrvatskih šuma. Ipak smo se već slijedeći dan, suhi i odmoreni, vratili u logor.

Cijelo vrijeme logorovanja imali smo i izviđačko-sportski višeboj. Pet ekipa, mješanih po dobi i odredima, natjecale su se u mnogim zabavnim disciplinama: od poligona dobrodošlice na početku, pa preko atletike, grupnih sportova, rada s drvetom, vještinama sa šatorskim krilom, vikinškog i neandertalskog poligona, orijentacijskog natjecanja… Uvjerljivu pobjedu odnijela je ekipa zanimljivog imena, “Brkovi”.

Na spomenutom orijentacijskom natjecanju članovi su upoznali okolicu Gomirja, mala sela okružena brdima i crnogoricom. Kros je bio dug oko 10 kilometara, a uspješno su ga prešle sve višebojske ekipe. Osim hodanja, ekipe su na natjecanju odmjerile snage i u brzinskom paljenju vatre, signalizaciji “semafor”, podizanu zaklona od šatorskih krila te brzinskom vezanju čvorova. A za jelo si je svaki član sam ispekao na kobasicu na žaru (iako neki još uvijek nisu naučili da se ne peče na vatri, već na žaru).

Za malo opuštanja (kao i ispiranja znoja i blata), jedan dan smo se spustili na more, u Dramalj blizu Crikvenice. Osobno nisam išao, ali vjerujem da je 50-ak izviđača koji su se “spustili s brda” bio zanimljiv prizor na plaži. Ali, isto tako, vjerujem da je svima dobro došlo malo kupanja i zabave na pedalinama. Dečki su tako dobro upravljali da su se uspjeli i međusobno sudariti (da, jedna pedalina u drugu…).

U povratku s izleta, u Gomirju smo posjetili zanimljivo imanje. Lokalni automehaničar, naime, u slobodno vrijeme brine o 10-ak jelena i košuta u svom (povećem) dvorištu. Naravno da smo iskoristili priliku i dogovorili posjet. Iako je većina životinja pobjegla čim smo stigli, dva jelena ipak su prišla kada su nanjušili da je hrana u pitanju. Tako smo imali priliku vidjeti te životinje iz neposredne blizine, pa čak ih i nahraniti.

A neki će članovi ovo logorovanje pamtiti i po tome što su položili zavjet ili obećanje te zasluženo dobili crveno-zelenu maramu. Kao i uvijek, i ovaj puta polaganje je bilo iznenadno i neočekivano, a za tajnovito pripremanje zavjetne varte brinuli su se Jankec i Marko. Čestitke Kristini, Lani, Pavlu, Ivanu i Franu – dobrodošli u “zajednicu” izviđača!

Oni malo iskusniji, koji marame nose već duže oko vrata, na ovom logoru su dobili Brončani javorov list, oznaku za znanja i vještine koje su do sada savladali u izviđačima. Višesatno “rešetanje” pitanjima i zadacima (od strane autora ovog teksta) samo je potvrdilo da su kroz sve naše aktivnosti aktivno “upijali” znanja. I zato, Mia, Vugi, Maks, Damir i Vedran – svaka čast!

Na kraju, treba reći da su u organizaciji ovog logora veliku ulogu imali momci i djevojke iz družine istraživača “Napalm”. Bilo da se radi o voditeljskim ili pozadinskim dužnostima, od konačara pa sve do svečane vatre zadnju večer, obavljali su ih odgovorno. S razlogom polažemo nade u njih…

Gomirje je inače jedna od naših omiljenih “destinacija” (ne samo ljetnih). Tamo smo boravili na dva zimovanja, proljetovanju i sada već po drugi puta na logoru. Razlog je vrlo jednostavan. Kada jednom upoznate toliko gostoljubive domaćine, uvijek spremne pomoći, teško se od njih odvojiti. Hvala zato i Gomircima za svu pomoć i dobru volju!

Do slijedećeg logora…

Jer kraj moga ramena su izviđači Plamena!!!