Plamtjeli!

Eto, od kuda početi?! Nas 6 hrabra Prđana uputilo se na logor 5 dana ranije nego drugi. Imali smo divan plan; sagraditi mostove, ulaze, palače i dvorove…nooo…. i u našem je grmu ležao zec! Zbog raznoraznih nesporazuma drva nisu stiigla taj dan, no i bez toga imali smo dosta posla. Dok se siroti Vujc (nekad zvani Wurst) vraćao sa iznajmljenim kombijem(cviiilj) u Zagreb, a Gogo moljakao drva ,Hrabri Igor Kabić i ja smo mozgali kako dići kozaru. Nakon nekoliko nacrta i sastavljanja skoro da nam je i uspjelo! Tada se Gogo vratio i pomogao nam sa svojom Konanskom snagom! Dok su Hrabri Igor i Gogo prenosili stvari u kozaru ja sam ih slagala na stolove. Htjeli smo nešto pojesti aliii… nismo imali kruha pa je Hrabri Igor rješio i taj problem zamolivši prolaznika Mileta da nam da kruh. Čekavši do dugo u noć ostatak hrabrih junaka neumorno smo igrali Pogodi ličnost, tolko smo se ufurali da skoro nismo ni primjetili kako je ostatak stigao. Bobo, Vito i Vujc donijeli su nešto kobaja pa se tako prvi dan skončao okretanjem istih na vatri. Drugi dan čili i orni počeli smo sa gradnjom objekata. Dok se sa hrabrih junaka cijedio znoj ja sam kuhala i to ni više ni manje nego ČUFTE! planule su! tek popodne su nam stigla drva tako da smo do tada malo opustošili lički krš. Vito, Gogo i Bobo su radili kuhinju, Kaba i Vujc latrinu. Dok se ekipa krenula odmorit poslije ručka Vito i ja smo igrali Boogle no uskoro su nam se i ostali pridružili. Nego, da skratim (rekao bi Vito) do kraja konačara bili su gotovi tuš, koza naravno, kuhinja, latrina i vatrište.Moram još napomenut kako na svoju sramotu nisam iskopala niti jednu jedinu rupu! Ako sam nešto izostavila nemojte zamjerit!

18.7. došao nam je ostatak hrabrih junaka i junakinja (rekla bi heroina ali da se ne shvati krivo). Koliko smo bili sretni toliko smo bili i tužni što završava naše relativno slobodno vrijeme. Saftali su se u vlaku koji je inter city i ima klimu koja na žalost nije radila, a još uz sve to čekao ih je hod od nekih 4 km po suncu (ali bez stvari, Bobo ih je prevezao u tad još ne renoviranoj i ne nabrijanoj pandi), no rekao bi Mile (ne onaj koji nam je dao kruh nego Kekin) Nije sve tako sivo… Nekima je bilo, nekima nije, no to tako valjda mora bit.

Počelo je…sve se prašilo, pile su klizile, sjekire su mahale, čavli se zabijali, šatori se dizali. Patenti su dobili razne inovacije (tu su svakako prednjačili Janc i Mladen(dva dječarca kojima je ovo bio prvi logor, a oni sa njih 5 su se mogli sakrit iza vještih ruku dvojca! i prđani-sa kojim danom zakašnjenja i prostranim djebrama, no shvatimo ih:)).Do drugog dana bili su gotovi i patenti za cipele, ruksake, porcije, svječnjaci, pa čak i patent za šibice, vješalice…

Kada smo napokon zgotovili sve te poslove krenuo je normalan program; sastanci (mislim da nema patrole koja nije naučila «Pišonju i Žugu»), igre (spužvanje i baseball-HIT logora!Mnogi su žrtvovali svoj odlazak po sladoled kako bi mogli igrati i za vrijeme voljnog odmora), radionice ;prvi dio logora tu su bile Topografska-pod stručnim vodstvom vrsnog inžinjera Smodea i Maketarska-pod vodstvom Vujca koji je za svoje potrebe okrao Đinđaminđasku radionicu, stid te bilo:-P!. Drugi dio logora radionice su bile i plesna-pod vodstvom Zeca iliti Zlatka Astaira uz mrdanje guzom na Shakiru, izrada pračka-također pod vodstvom Zeca, đinđaminđaska-pod vodstvom Paule, Likovna (ajme, da ste samo te aktove vidjeli…)-pod vodstvom Nele, prva pomoć-pod vodstvom Alena the rescue 911, i modno-kreatorska gdje je definitivno najveći hit bio Marko Turčić sa kreacijom za ljeto/jesen 2007.,(slike će kroz koji dan)-pod mojim vodstvom.

KZP-i (Kazneno Zatvorski Program ili Kulturno Zabavni program…tko će ga znat!) su bili stvarno raznorazni. Uvjerili smo se da klasična večer sa skečevima i pjesmama može izgledati odlično-kao nekad, još ako ubaciš Mesece Abraham (pjesmu koju su neki i u vlaku pjevali) i valovi sa prevrtanjem guzica –nema nam kraja!Uspjeli smo čak otjerati i goste iz Venezuele! Tu je bio i neizostavni kviz znanja (ekipe rasturile u asocijacijama, bilo je vrlo napeto, dolazilo je do raznih preokreta i na kraju pobjedio Feniks koji je na početku imao najmanje bodova, ah taj život, nikad ne znaš što te čeka!). Zabavili smo se i uz story super novu kroz koju nas je vodio dugogodišnji znalac i intelektualac Gimi Pendrix! Nikad neću zaboraviti izvedbu Moje Štikle u aranžmanu Janca, Lea i Mladena. Mladen je zapalio publiku svojim zanosnim mrdanjem bokova te definitivno osigurao prvo mjesto tom famoznom trojcu! svakakvih glazbenih virtualista se dalo čuti, od svađa na «stageu», do dječjih pjesmica, Pavarottia, Ede Maaajke…sve do Mog škrlaka! Zbilja večer za pamćenje! Održao se i diverzant, večer emisija na kojoj su Čađavci zasjenili sve druge Red carpetom i identičnom Monikom Kravić! Definitivan pogodak bio je večer mjuzikla! Vruće munje, Zeleni plamićak, Čađa (sa Ježevom kućicom) i Zeleni oblak (hehe, Lovac Gogo, patriot Bobo, Vujc kao Beatricce i Kaba i Tea kao sluge prikazali su jednu vrlo realnu priču koju bi ja nekako smjestila u doba renesanse). Iako smo u početku bili skeptični ovaj kzp je bio definitivni pogodak! Perica iz Venezuela bio je također oduševljen napomenuvši nam to i više puta! Stand up komediju također valjda spomenuti! Voditelj Zec šokirao nas je ufuravanjem u ovaj kzp. Pričao je o djeci na suncu (ili tako nešto…), Vin nas je zabavljao svojim zagonetkama za koje je poslije zasluženo dobio diplomu Vic mahera! Iako nam dosta toga nije bilo najjasnije zagonetke smo uspješno rješili.Večer po patrolnim kutićima, večer društvenih igara, I Zadnju večer bila je svečana, pa smo tako uz veliku pagodu koja se poslije pretvorila u lomaču dočekali ponoć i uz dječji šampanjac, grickalice i sokiće proslavili 100 godina od prvog izviđačkog logora! Bio je i plesnjak, a kozara se pretvorila u slavljenički šator pretrpana balonima. Iako nas je dosta članova napustilo prije zadnje večeri dobro smo se zabavili. Večer za pamćenje!

Tu su se dodjelile i diplome, vještarstva i vještine; domaćin, suđoper, plivač… Naj izviđač bio je Jankec, naj omladinka Nela i naj predvodnik Krabri Igor Kabić! Sve je to popraćeno bogatim nagradama; pa je tako Jankec dobio plazmu tv, Nela Dvd, a Hrabri Igor Kabić video kameru! hehehe… naravno sve je to bilo zakamuflirano u ruksaku, tronošcu i torbici oko pasa tzv.pederuši. :)

Održao se i zavjet; nedaleko od mjesta logora naši prđani su pripremili po tradiciji prekrasnu veliku pagodu, a zavjet su položili Marko Turčić, Leo Hrs, Nina Hrs i maramu je dobio Alen Beganović. Još jednom čestitke!

Spomenula bi i dva izleta; jedan u Gospić (Hvala općini Lovinac i Hrvoju koji su nam posudili kombi!Hvala i Vujcu koji ga je neumorno vozio).Kako je taj dan bio Dan grada Gospića odlučili smo se za tu destinaciju, no došavši tamo vidjeli smo da nema nikakvih događanja do navečer. Pomalo iznenađeni (ali ne i povrijeđeni;))upoznali smo Gospić (tradicionalnom igrom maltretiranja prolaznika da nam odgovore na pitanja o gradu), dok su brđani posjetili rodnu kuću Nikole Tesle (nekima je čak i suza potekla). Dok smo ispred Bille mlatili bureke i jogurte po Pavla su došli roditelji (osim Pavla još nas je za par dana napustio i Rene) .Shvativši da nemamo više šta tamo raditi zaputili smo se naći neko mjesto gdje ćemo igrati igre i provesti ostatak dana…no dočekalo nas je iznenađenje! Lokalno stanovništvo uz rijeku Liku pokazalo nam je gdje se možemo kupati (da smo došli par tjedana kasnije mogli smo biti i na kupalištu gospodina Mraovića:)), pa smo tako ostatak dana proveli u igrama i brčkanju na lijepoj rijeci Lici. Htjela bi još spomenuti, dok je prva tura išla prema kupalištu Hrabri Igor Kabić i ja smo se uputili prema bolnici jer se Hrabri Igor ozljedio na konačarima i rana je bila sumnjivog izgleda pa smo htjeli potražiti mišljenje stručnjaka. I tako smo po užeglom suncu tražeći bolnicu kojih 4,5 km napokon stigli no reakcija doktora i sestre je bila i više nego zapanjujuća; doslovno su krepali od smjeha i zakeljili mu flaster! Izlet ćemo pamtiti i po pjevanju u kombiju po uzoru na Amerikance, pa su djeca cijelim putem pjevala «Ide sada lijevi zavoj ija ija o, ide sada desni zavoj ija ija o, ….» i tako u nedogled.

Drugi izlet trebao je biti patrolni no na kraju je i on postao odredski jer su sve patrole namjerno ili ne završile na obližnjem jezeru u mjestu Sveti rok. Tamo se kupalo, zabavljalo i položio se plivač! Sudjelovali smo i u snimanju emisije “30 u hladu” koja je išla u živo iz Lovinca gdje smo se ogrebali za lički sir, kruh, pole (e jesmo izviđači il’ ne?).

Sve u svemu logora ćemo se sječati; neki po hupseru, neki po zmijama, neki po dobivenom kamenu u glavu, neki po manjku novaca, neki po bolovima u trbuhu, neki po osvojenim vještarstvima, po kupanju, po pjevanju, po zavjetu, po basebollu, spužvanju, nogometu, mjuziklu…

Naravno, dogodilo se još mnogo mnogo toga što ćete moći naći i u ljetopisu, a što ja sad nisam spomenula.

Sve u svemu, nadam se da ćemo se ovog logora sjećati po lijepim stvarima i događajima koji će zasjeniti one malo manje lijepe jer ipak je prvi apsolutno samostalan logor našeg mladog odreda!

Plamtjeli!