Plamtjeli!

Bilo je da se rječima opisat ne može. Ludilo je eufemizam za ono kako je nama bilo na Sljemenu! Svi smo vrištali od sreće k’o curice na koncertina od Tonija Cetinskog!
Krenuli smo,nas 17 lagano i prpošno oko pola 9 izjutra, ispred mjesne, prema okretalištu tramvajá Trešnjevka i sjeli na dvanaesticu!

Djeca su svoju kulturu pokazala pri gledanju kroz prozor dok su bake padale preko njihovih sanjki, moleći za milost i pokoje slobodno mjesto..Toje dobro jer novi bonton treba nalagati da su svi ravnopravni i da ak već neko hoće sjesti samo treba pitati, a ne se šizofrenično počet derat :“Glej ga kak je nekulturan, gleda me vu oći a sedi na toj stolici kak da se zlegel s njom!“
No u autobusu za Tomislavac su bake – sada neke druge – imale atak na našu dječicu nevinu od Trešnje. Najme, nekima našima, a i Botašima,kojih se još pridružilo 8, bilo je zlo od tije krivina pa su pootvarali prozore, na što su se uzjogunile i ustresle bakice da ih zebeju za oči te su poćele ponosno dizat štapove i prijetit kako će njima redom izbijati našoj dječici okic..pardon šale, a jednoj djevočkici su obećale i pirs na jezku probušit jer je kao neka lajava.. (Ne znam šta im ga to dođe, al dobro.) Nama, izmeđuostalog, nije bilo jasno šta će one takve treskave i pothlađene gore kad je temperatura ispod ništice,veter zavija, tlo nestabilno, a vidljivost smanjena?! Pala magla do pola Sljemena, ne vidješe se ni kuća ni kapija.. Al’ onda smo se mi skeglali niz Činovničku i usnježili se u udolini.. E, kako mi dolje, a ono će magla gore! Čuda ne vidjesmo nikad takvoga!
Reko je Zec da je to od neke naše vibre.. ili fibre, sad više ne znam! Tamo smo nabasali, ko grlom u jagode, na Plave pingvine.. kojima smo ponudili natjecanje z nami u ekipnom spuštanju niz padinu, podjela na četiri ekipe, totalni fair-play.. supač! Drugo, vještičja alka na sanjkama s ni manje ni više nego zvijezdicom umjesto standardne alke.. Prezabavno! Treći zadatak bio je izgradnja snjegovića + priča + mašta i još svašta.. Prije podjele slatkih nagrada kod Grafičara odigrane su i 4 utakmice scout-balla i to ovim redom: luzeri protiv luzera, a winneri protiv winnera. Botaši su nas napusitli oko 4, a mi, kao pravi domaćini, grafičarsku livadu napustili smo sat vremena kasnije. Iako je bio planiran povratak tako da se strmoglavimo samo niz padinu, ipak smo se nakraju odlučili
za autobus. U tramvaju za Trešnjevku su pali i zadnji sendviči i sokovi iz zalihe.. U zagrljaj roditeljima pali smo negdje oko 6 sati tamo kod mjesne.. Živi bili i vidjeli! Do sliijedećeg puta – plamtite!

Autori teksta: Zec & Jelena